Scena je sledeća. Kiša pada, rano poslepodne, hladno je i vetar duva, na ulici sam, stojim na raskrsnici, tip u kabanici mi prilazi i predaje paket. Nema objašnjavanja, nema uvoda, samo kratko: „YO mi je rekao da ti predam ovo u ruke“. YO je u tom trenutku u Americi. Tip u kabanici je dan pre toga preuzeo taj paket od YOe u Njujorku, preleteo baru, sleteo na Surčin, proneo paket kroz carinsku kontrolu ne prijavivši ga, došao u Novi Sad, i pronašao mene.

Ja kratko klimam glavom, i ne govorim ništa. Paket je u sigurnim rukama. Zalihe su gotovo nestale.

Kući sam, otvaram paket. Nova količina žvaka je tu.

Sećam se kad je nestalo Filtera 57 tokom devedesetih. Sećam se kad se ponovo pojavio, u makedonskoj verziji, sa pogrešnim (obrnuto od obrnutim?!) položajem filtera. Bila je to i dalje sasvim solidna cigareta. Sećam se kad je nestalo svih cigareta na početku bombardovanja 1999. godine. Sećam se kako je počelo da nestaje duvana za motanje. Rizle su se još mogle pronaći neko vreme. Duvan je bio loš. Sećam se kad je nestalo svih cigareta.

Ne mogu da se setim kada su nestale žvake na listiće.

Ne znam šta se dogodilo, koji je to period mog života bio, gde sam bio i šta sam radio, samo sam se jednom okrenuo i shvatio da ih nema. Mislio sam, evo tu su dražeji, isto je kao listići, godinama sam im potom davao priliku, ali nije išlo. Jedan dražej mi je premalo, dva dražeja su mi previše. Nova metrika mi ne odgovara. No, najviše mi ne odgovara ukus. Listići su jednostavno bolji.

U Americi su dominantni listići. Tamo se neke dobre stvari i dalje cene. Po povratku iz Amerike, prijatelji su me gledali sa nerazumevanjem kada sam teatralno vadio Vriglijevo pakovanje od 15 listića, sve sa nekom nagradnom igrom „Find The Leaders Of The Pack“ za NBA ligu. Nikome sem meni izgleda nisu falili. Svi su se već navikli na dražeje. Ovo nije nostalgija, ne želim da se prošlost vrati (pogotovo ne ona prošlost nakon koje bi opet usledela ona ista budućnost), ne lamentiram nad šok žvakama (no bile su fora!?), žvakama cigaretama (koliko kusura je samo pretočeno u ovu valutu?!), nad Čunga-Lungom (behu tvrde), Žvazbukom (koje slovo je bilo najbolje?), Bazookom (one prve su bile dobre i sočne, one koje su se vratile u 90-tim su bile loše, kao i sve ostalo što se vratilo u 90-im), Turbo žvakama (uh, to već i nisam žvakao), jer to su sve samo termini koji nam oživljavaju uspomene, i ne više od toga. Ali dobra i kvalitetna žvaka na listiće čini svakodnevni život kvalitetnijim.

Moje zahile su ponovo na minimumu. Ide li neko preko bare?