„Dvomisao znači umeće da se u svesti istovremeno drže dva protivrečna verovanja, i da se prihvate oba. Partijski intelektualac zna u kom pravcu treba da menja svoje pamćenje; on je dakle svestan da izneverava stvarnost; ali primenom dvomisli on se isto tako uverava da stvarnost nije povređena. Ovaj proces mora biti svestan, inače se ne može izvesti s dovoljnom preciznošću, ali isto tako mora biti i nesvestan, inače bi sa sobom nosio osećanje lažljivosti, dakle i krivice. Dvomisao se nalazi u samom srcu englsoca, pošto je osnovni čin Partije upotreba svesne prevare, s tim što se zadržava ona čvrstina namere koja prati potpuno poštenje. Govoriti svesne laži, a iskreno verovati u njih, zaboravljati svaku činjenicu kad postane nezgodna, a onda, kad postane potrebna, izvući je iz zaborava za onoliko vremena koliko je potrebno, poricati postojanje objektivne stvarnosti a celo to vreme imati u vidu stvarnost koja biva poricana — sve to je neophodno potrebno.„
Orvel, „1984″, (2. deo, poglavlje 9)
Naš predsednik, Boris Tadić, čijim izjavama i mislima već danima započinju televizijske vesti, preko vernog DS92 preneo je juče sledeće stavove i zaključke do kojih je došao u dalekom Klivlendu:
Srbija će uvek obezbediti najsigurnije uslove za održavanje Povorke ponosa i tako će biti i u budućnosti, kaže predsednik Srbije Boris Tadić. On je poručio da država nikada neće ustuknuti pred nasilnicima, ali je istovremeno i napomenuo da Srbiji niko ne bi trebalo da drži lekcije iz poštovanja ljudskih prava.
E sad, potrebno mi je da mi neko kaže da nisam lud…. Zar ova vest ne bi trebala da se objavi u vestima nakon što se Povorka ponosa ZAISTA DOGODI? Nije li se dogodilo apsolutno sve SUPROTNO onom što ova vest implicira? Nije li Srbija ZABRANILA povorku tvrdeći kako NE MOŽE da obezbedi sigurnost? Nije li država USTUKNULA pred nasilnicima?
Stvarno mi je potrebno da mi kažete da nisam lud.

Ili se Povorka ipak održala? Možda sam gledao pogrešan kanal?
Ili predsednik možda koristi dvomisao? Da li je dozvoljeno da ja to spomenem ili ne?
Samo veče pre toga, Tadićev ministar i partijski kolega Svetozar Čiplić, učestvovao je u „Utisku nedelje“ u kojem je, između ostalog, vođen i sledeći razgovor:
SČ: Bila je moja ideja da se skup održi na Ušću.
OB: Ovo je novost za mene, znači Vi ste predložili da bude na Ušću.
SČ: Da, ja sam predložio.
OB: Ovo je ekskluziva za moju emisiju.
(… 5 minuta kasnije …)
SČ: I onda je policija predložila da se skup održi na Ušću.
OB: Čekajte, malopre ste rekli da ste Vi predložili da skup bude na Ušću. Znači, niste Vi predložili da skup bude na Ušću?
SČ: Ne, kako bih ja predložio, pa je ne poznajem grad. Ja sam iz Novog Sada.
….
….
Da li ja nešto propuštam? Ovo nisu besmislene sitnice na kojima vidimo da nas političari lažu, to je ionako lako uočiti i pronaći, ne, ovo je sada već šablon obesmišljavanja istine uporediv jedino sa Orvelovom dvomišlju, jer je jedino tamo istina tako relativna i uvek podobna. Da citiram Orvela: „Ove protivrečnosti nisu ni slučajne ni nastale kao rezultat obične hipokrizije: one predstavljaju svesnu primenu dvomisli; jer vlast se može beskonačno održati u rukama jedino mirenjem protivrečnosti„.
Da li je bila Parada ponosa ili nije? Ili to nije ni bitno? Već će se naći neko ko će izmenuti novinske tekstove, jednog jutra ćemo se svi probuditi i videti da se Parada ipak održala. Možda se i Tadić videolinkom pojavio na paradi, i pozdravio sve prisutne.
A sledovanje čokolade je povećano na 20 grama.